Tijekom posljednjih nekoliko godina porasla je svijest o ugodi u životnim prostorima. Stanari kao vlasnici očekuju stvarne rezultate koje im njihov prostor može pružiti. Od arhitekata i građevinara očekuju pouzdanost građevine, dug životni vijek, održivost i obzir prema okolišu, energetsku učinkovitost i udobnost življenja - sve se to postiže i ispravno primijenjenom izolacijom od buke.

Neovisno radi li se o stambenoj zgradi ili renovaciji hotela, novoprojektiranom apartmanskom naselju ili pak poslovnoj zgradi - arhitekti i građevinari trebaju poštivati stroge zakonske kriterije prema kojima je dopuštena gradnja. Tim kriterijima propisana je minimalna razina zvučne izolacije koja bi trebala jamčiti ugodu življenja. No, je li to baš tako?

Minimalni uvjeti ili uvjeti ugode?

Zamka br.1.

Prva riječ koja nam upada u oči je minimalni.

mȉnimālan prid. 〈odr. -lnī〉 najmanji mogući, u najmanjem iznosu; najsitniji

Minimalni tehnički uvjeti

Najmanji mogući ujedno ne znači da će biti i dovoljni. Norme koje se propisuju više podrazumijevaju da zbog života u prostorima koji ne nude dovoljnu razinu ugode, dugoročno neće biti ozbiljnijeg narušavanja zdravlja kao posljedica svakodnevnog stresa1.

Malo je za napomenuti da takav pristup ne ulijeva povjerenje, i da se često kupci stanova i poslovnih prostora nerijetko nađu razočarani kada jednom počnu boraviti u prostoru koji su skupo platili.

Kako nastaje udarna buka?

Svaki put kada osoba napravi korak, zalupi vrata ili ispusti predmet koji padne na pod dolazi do interakcije s okolnom strukturom građevine. Građevine su zbog trajnosti i zaštite često napravljene od armiranog betona, cigle ili drva. Čvrste su da izdrže i velike terete koje mi kao korisnici postavljamo u njih, poput namještaja i strojeva. Kako je moguće da nas jedna tako čvrsta stvar ne može zaštititi i od buke?

U prethodnom članku smo se osvrnuli na narav zračne buke i kako nastaje, sada ćemo objasniti što se događa s bukom udaraca i zašto se ona razlikuje od zračne buke.

I zvona zvone, ne samo beton

Zvona se koriste od davnih dana, kao glazbeni instrument i kao signal za pozivanje, u svakoj kulturi drugačije. Poznata su još od ranih početaka lončarstva i metalurgije. U našoj zapadnjačkoj kulturi uglavnom se izrađuju od bronce2 koja je težak i homogen3 materijal.

Zvono

Zvono je naš pretvornik (transformator) koji pretvara energiju udarca u energiju zvučnih valova. Sve je to moguće zahvaljujući titranju površine materijala, koja je oblikovana tako da olakša putovanje mehaničkih valova kroz volumen zvona. Ako uzmemo drveni bat, čekić ili klatno i udarimo njime u zvono, dobiti ćemo zvuk koji će ovisiti o veličini i masi zvona; velika zvona će zvučati dublje, a manja će proizvesti viši ton.

Razmatrajući analogiju kamenčića bačenog u vodu iz prethodnog članka, možemo zaključiti da se radi o istoj pojavi, samo što je njena interpretacija drugačija. Kada bi klatnom udarili zvono ili bacili kamenčić u zid, odbili bi se, ne bi potonuli. Unatoč tome, došlo bi do razmjene energije:

  1. dio energije bi prešao u zvono ili zid i nastavio putovati kroz njega u vidu nevidljivih valova ispod površine,
  2. dio bi se sačuvao kao energija koja pomaže kretanje klatna ili kamenčića kroz zrak u suprotnom smjeru, a
  3. dio bi se i raspršio u vidu toplinske energije zbog trenja pri udarcu.

Onaj najproblematičniji dio su valovi koji, kao kod zvona, putuju površinom našeg zida. Oni potiču molekule zraka na gibanje, i na taj način prenose zvuk do naših ušiju.

Prema tome, logično bi bilo spriječiti mogućnost da dođe do prijenosa energije s naših potpetica u strukturu građevine, kao i s površine zida ili stropa u zrak koji ga okružuje.

Rješenja za udarnu buku

Pogledajmo tri primjera kako se možemo riješiti udarne buke:

Dijagram izolacije od udarne buke

Slika A

Klasičan primjer zanemarivanja građevnih normi gdje cijela zgrada zvoni čim netko dotakne površinu poda ili zida. Ne pate samo stanari stana ispod, nego u većoj ili manjoj mjeri svi stanari zgrade. Zbog ovakvih (loših) građevinskih navika nastali su minimalni tehnički uvjeti u zgradarstvu. Potrebno je izvršiti rekonstrukciju svih podnih površina, po cijeni gubitka svijetle visine u stanu.

Slika B

Polaganjem plivajućeg poda moguće je riješiti većinu problema s udarnom bukom na strani problema; predstavlja ujedno i najbolje rješenje.

Slika C

Ukoliko je gornja izolacija od udarne buke loše izvedena, ili uopće ne postoji (!), a nemoguće je izvoditi radove na gornjoj strani konstrukcije, tada je potrebno pribjeći sanaciji problema s donje strane konstrukcije. Ovakav zahvat je iznimno zahtjevan i potrebno je uključiti stručnjaka jer se u 95 od 100 slučajeva ugradnja od strane nestručnih osoba pokaže neuspjelom.

Plivajući podovi

U modernoj gradnji koriste se različite inačice plivajućih podova, odnosno elastično ovješenih struktura koje bi trebale spriječiti pojavu udarne buke. Načelno se sastoje od podloge na kojoj hodamo, najčešće od lakog betona debljine nekoliko centimetara, i elastičnog sloja od raznih materijala vulkanskog ili polimernog porijekla.

Plivajući pod

Postali su de facto norma u gradnji novih objekata i svojstva su im poznata. Gdje je onda problem?

Dugotrajnost - zamka br.2.

Nakon ugradnje dolazi do slijeganja konstrukcije pod opterećenjem sloja lakog betona, što je posljedica elastičnosti materijala koji je ugrađen. Zbog toga što isti materijal istovremeno služi i kao toplinska izolacija, predloženom ugradnjom povezuju se koristi za krajnjeg korisnika u jedinstveno rješenje.

Ono što nije poznato široj javnosti jest dugotrajna narav materijala - a ona rezultira gubitkom elastičnih osobina uslijed polaganog slijeganja pod opterećenjem. Nekoć jeftin i učinkovit materijal za nekoliko godina izgubi svoje svojstvo i prestane ispunjavati svoju zadaću.

Debljina - zamka br.3.

Ovaj slučaj podsjeća na onu staru izreku:

Nisam dovoljno bogat da bih kupio jeftino

Da bi spomenuti materijali ispunili svoju zadaću, potrebno je da su debljeg presjeka, što u konačnici čini prostoriju nižom, i gradnju skupljom.

Pogrešna ugradnja - zamka br.4.

U neznanju, građevinari koji vrše projekt zaborave staviti elastične rubne trake uz obod plivajućeg poda. Ili još bolje, zaliju laki beton preko rubnih traka tako da se isti što bolje spoji sa obodnim zidovima. Katastrofa.

Spušteni stropovi

U kontekstu rješenja problema udarne buke često se kao sredstvo prve pomoći ugrađuje spušteni strop. Za njegovu izradu koriste se materijali pogodni za brzu ugradnju, poput gipsanih i drvenih ploča. U nedostatku boljih informacija, naručitelji povjeruju ugraditeljima da će ugradnjom tradicionalnim metodama riješiti problem - brzo i jeftino.

Spušteni strop

Pogrešan odabir materijala - zamka br.5.

Vođeni cijenom, brzinom i jednostavnošću ugradnje, često se odlučuju na minimalan zahvat s nedovoljnom debljinom konstrukcije. Umjesto upotrebe specijaliziranih proizvoda, ugradnja takvog spuštanog stropa se izvrši korištenjem najjeftinijeg i najdostupnijeg materijala.

Prečvrsta veza s konstrukcijom - zamka br.6.

U namjeri da naprave posao solidno i da se osiguraju da neće isti nekome pasti na glavu, povežu ga krutim, predimenzioniranim nosačima. Zategnu ga sa što je više moguće vijaka po svim pozicijama i time od stropa naprave veliki zvučnik koji još učinkovitije prenosi udarnu buku na donju stranu konstrukcije.

Pogrešna ugradnja poroznih materijala - zamka br.7.

Da bi spušteni strop kao izolacijska barijera ispunio svoju ulogu, prilikom izgradnje spuštenog stropa obavezna je ugradnja poroznih materijala za upijanje zvuka. Ono što dodatno pogoršava prethodnu situaciju, ugraditelji se odlučuju na ispunu cjelokupnog volumena materijalom velike gustoće koji jednako dobro provodi zvuk udaraca prema problematičnoj prostoriji.


Komentar autora

U tekstu su navedeni najčešći problemi, a rješenja je mnogo. U jednom od budućih članaka ću se vratiti na ovu temu da bih proširio opis ovog prečestog nedostatka.


Bilješke

[1] - psihički, emocionalni ili fizički udar što ga pojedinac osjeća kao posljedicu štetnog utjecaja okolnih faktora [stanje stresa]; stanje velike psihičke napetosti

[2] - legura bakra (78%) i kositra (22%)

[3] - jedinstvene, ujednačene strukture

Luka Rstić, dr.sc., voditelj